One inspirišu: Svet crteža, ilustracije i skečbuka – Marina Milanović & Sofija Kamasi

Marina Milanović, mlada Novosađanka, predstavlja sebe kao grafičkog dizajnera/ilustratora koji se bavi raznim vidovima likovnog izražavanja. Završila je Grafičku školu i Akademiju umetnosti u Novom Sadu. Trenutno se pretežno bavi ilustracijom, crtežom kao i grafičkim dizajnom. Da njeni radovi nisu samo njena lična svojina, svedoče dečije ilustrovane knjige za domaće izdavačke kuće (Zavod, Kreativni centar) kao i razne brošure, plakati i drugi grafički materijali.




 1. Inspiracija - gde je pronalaziš?

Imam malo taj stav da je inspiracija pogrešno postavljena kao pojam. Neko ko se ozbiljno bavi svojim poslom će uvek reći da ne postoji taj svetli momenat koji te pukne i ti onda znaš šta treba da radiš. Rekla bih više da je to način na koji radiš svaki dan, kontinuitet, fokusiranost, posvećenost. Kao kondicija. Ili recimo kao muzičar. Jedan pijanista mora da vežba svakodnevno kako bi mogao da izvuče ono najbolje iz sebe. Kod mene konkretno je to bavljenje nekom temom. Moraš da radiš jako vredno na nečemu, posvećeno, pa će ti i motivi i inspiracija biti tu kao rezultat. Jedno navodi drugo. Konkretno, moraš da razradiš crtež, odrediš format, i čim počneš da materijalizuješ svoju ideju kroz svakodnevni rad, ideje će ti padati na pamet jer ćeš početi da se povezuješ i sa materijalom kojim radiš i sa onim šta hoćeš da kažeš. A što više radiš, više ćeš i naučiti da čuješ ili vidiš stvari koje mogu da te inspirišu za dalji rad. Jer ćeš prepoznati svoj proces rada u tome, neki prizor iz grada možda, neki slučajni prolaznici, šta pričaju - kako pričaju, javni prevozi itd. Zapravo ključna je stvar videti ili čuti nešto u pravo vreme na pravom mestu, pa da bude dovoljno da ti se otvori neka sasvim nova ideja u glavi.


2. Da li bi i zašto preporučila ljudima da vode svoje likovne dnevnike?

Naravno. Prosto važno je...to je održavanje samog sebe kao kreativnog pojedinca. Zapisivanje nekih ideja, najčešće u onoj likovnoj formi je od ključnog značaja za autentičnost tebe kao likovnog autora. Za sve ljude oko sebe koju su fenomenalni autori znam da vrlo marljivo vode svoje likovne dnevnike. Tu ti postaje jasno koliko je neko ozbiljan u svojoj nameri. To čuješ po načinu na koji priča i razmišlja o onome čime se bavi. Generalno bih poručila ljudima da pišu dnevnike, ne moraju to da budu likovne sveske, mogu da budu bilo kakve. Čime god da se neko bavi i šta god želi od sebe dnevnik je neophodan, jer te on približava samom sebi. Rasejanost je jako opasna, zato često ljudi nemaju pojma šta će od sebe, jer gube kontakt sa sobom. A kad se baviš bilo kojom vrstom umetnosti dobar dijalog sa sobom je neophodan.



3. U kolikoj meri putovanja utiču na tebe i tvoje crteže?
          Čitava ta stvar se slučajno tako namestila. Mislim da sam prvi put dobila tu neku ideju o spajanju crteža i prostora na letovanju prošle godine u Istri. A sticajem okolnosti sam ove godine često putovala na razne strane (kako poslom tako i privatno) i samim tim imala priliku da razvijem mini koncept spajanja prostora, fotografije i crteža. Zato je u velikoj meri prostor i uopšte sama arhitektura počela da utiče na to kako ću postaviti crteže u samom sketchbooku. Posle kada prelistam to sve imam pravu hronologiju palete nekog grada i samim tim ostajem povezana sa njim na jedan specifičan način.



4. Kako bi slikovito nacrtala (opisala) svoj najveći strah?
          Jedan dobar deo mojih crteža i jeste povećen tome, možda je najbolje da ostavim nekoliko linkova prema mom portofoliu. Jedno vreme mi je to bio najveći fokus. Tu su mi dodatno vizuelno pomogli crni tuš i rapidograf. Uzbudljivo je kad izađe iz tebe čitava serija toga. A čega se bojim, pa smrti valjda. Iako, sad trenutno mi je svejedno, prevaziđe se sve - pa i to. Vremenom promeniš i strahove, i odnos prema njima. Trenutno me više okupira to koliko mi je vreme sve suženije, obaveza sve više i što jedino dobra organizacija dana može da ti pomogne.





5. Šta bi poručila tinejdžerima koji čitaju ovo?
          Da vežbaju svoju koncentraciju i fokus čitanjem ili već nečim drugim što je van digitalnog prostora. Jer skrolovanje društvenih mreža strašno jede vreme i skraćuje strpljivost na minimum. Što je jako štetna stvar za neke vrlo ozbiljne namere u životu. Vredne i dobre stvari zahtevaju vreme, upornost, kontinuitet i posvećenost. 

Još neke odgovore možete pročitati na ovom linku, gde sam za portal iSerbia uradila intervju sa Marinom.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Sofija Kamasi je dvadesetjednogodišnja studentkinja 3. godine Akademije umetnosti u Novom Sadu. Kaže da u svom radu akcenat stavlja na istraživanje likovnih i eksperimentalnih pristupa u oblasti grafičkog dizajna i oblikovanja. Paralelno se bavi i ispitivanjem prostora crteža kroz dnevničke i ilustrativne zapise.




1.    Kako bi objasnila svoj rad ljudima koji te apsolutno ne poznaju?

Svi moji crteži nastaju unutar raznih svesaka. U tako sakrivenoj formi moji crteži dobijaju elemenat dnevničkih zapisa. A ono što beležim jesu emocije, momenti, događaji. Sve te lične informacije simbolički ili apstraktno prevedem u vizuelni zapis. Ali ono sto je karakteristično je definitivno različiti pristup I tretman svakog crteža. A razlog za to je što najčešće koristim material I pribor koji mi je tog momenta pri ruci.




2.    Kako se boriš sa pojavom nedostatka inspiracije?


Normalno je da se kreativne bolokade dešavaju, ali ono što sam naučila je da u tim momentima nikako ne smemo prestati sa radom. Najbolje rešenje je usmeriti našu pažnju na nešto drugo, ostati angažovan. S obzirom da studiram na departmanu grafičkog dizajna stalno smo zaokupljeni mnogobrojnim projektima, I kada na primer osetim tu bolokadu, ništa ne ide od ruke, svet mi se raspada, izvadim svesku koju uvek nosim u torbi I krenem da crtam. Putovanja, ljudi, knjige I filmovi su takođe konstantan izvor inspiracije, a u nekim momentima ikratka šetnja ili čak pospremanje stana ume da pomogne.



3.    Primećuješ li da se tvoji crteži razlikuju kroz vreme? Šta misliš o tome?

S obirom da su svi moji crteži u izvedbi dosta različiti, jer se ne bavim serijskim crtežima, svaki novi rad mi izgleda drugačije. Trenutno sam na sredini mojih studija, I ovo je definitivno period kada veoma mnogo radim, a srazmerno tome I napredak je brz. Radovi su mi promišljeniji vremenom, uvek eksperimenti šem sa novim tehnikama I pristupima, I iz toga mnogo učim. A sve to smatram jednim normalnim I prirodnim tokom razvijanja kao umetnika.



4.    Koje teme obrađuješ i šta njima želiš da poručiš svetu?

Kao što sam već pomenula moji crteži su moj dnevnik, a s obzirom na širok spektar mojih emotivnih stanja i teme variraju, ali su uvek veoma lične prirode i sa apsolutno sakim crtežom sam emotivno povezana. Mislim da bi indirekta poruka mojih radova bila da treba obratiti pažnju svaki momenat, detalj  sitnicu naših života, jer upravo to čini naš život bogatijim.



5.    Šta bi imala da kažeš tinejdžerima koji čitaju ovo?


Ovo možda zvuči dosadno ali apsolutno sve u životu zavisi od dobre vremenske organizacije, koju još ni ja nisam savladala, ali trudim se. Treba imati na umu da ni jedna aktivnost ili neaktivnost nije gubljenje vremena. I još nešto, instinkt, emocije i konstruktivne kritike su jedine stvari kojima treba dozvoliti da utiču naživot i rad, a za sada se to ispostavilo kao odlična praksa, mada možda vremenom dodam još koji sastojak u taj recept.

* * * * * * * * * * * * * * *


Imala bih da vam postavim par pitanja (vama, čitaocima!):

1. Da li ste čuli nekada za ove devojke? Ako niste, je li vam drago što sada jeste?
2. Da li vas ovakvi tipovi postova inspirišu da ,,pročačkate'' internet i pronađete još neke interesantne, kul ljude?
3. Ovo nije pitanje nego predlog: čitajte Plezir magazin - ja uvek pronađem nešto novo i interesantno.
(Besplatni onlajn magazin - klik ovde)

Čitamo se,

6 comments:

  1. Wow, ovo je stvarno predivno. Forografije su fantastične. Zavidim ljudima koji imaju talenta za umjetnost. Za mene je to sloboda ^_^

    ReplyDelete
  2. Odličan post. Inspirativan i drugačiji!

    Kathy's delight

    ReplyDelete
  3. Vauu, likovni dneviniciii. Nikada mi nije palo na pamet tako nesto 😂 (ono kad svi pisu 'originalan post' 'jako interesantno' a ja, seljanka se odusevljavam likovnim dnevnicima).
    Iskreno sam mogla da se poistovetim sa njom, jer i sama obozavam da crtam. Zena je neverovatno nadarena i bas sam uzivala u postu. Lepo je odmoriti se od svakakvih intervjua trudne Kajli Dzener i kompanije, i preci na nesto ovako lepo ❤

    mellowcent.blogspot.rs

    ReplyDelete
  4. Ovooo je savrsenooo, mnogo mi se svideo post, i definitivno sam naučila dosta stvari iz njega, pogotovo mi je drago što sam te stvari čula od profesionalaca i osobama koje su mogo bolje i upornije u celoj toj umetnosti nego ja, i ja se bavim crtanje, dizajnom i samim umetničkim stvaralaštvom, ali u slobodno vreme, ali naravno rad na tehnici i samom usavršavanju sebe je uvek dobra ideja, i ovim postom sam definitivno naučila dosta toga, likovne dnevnike već koristim, to je neizostavni deo, ali delovi za inspiraciju i trenutke kad je nema, su ostavili najveći uticaj na mene, stvarno odličan post, oduševljena sam *--* <3 <3 <3 <3


    Boomy's Place

    ReplyDelete
  5. Jooj, svaka čast na ideji. Baš si divne osobe našla za intervju! Iskrena da budem, nisam znala za njih do sad, ali hvala ti puno što si me na neki način upoznala sa njima dvema. Prosto je predivno to što one rade. A tebi hvala puno za ovako dobar intervju i post za nas koji prvi put čujemo za njih. :)

    P.S: hvala za komentar, upravo sam preko njega otkrila tvoj blog i već ga obožavam! :D

    My blog: Ana's blogger life

    ReplyDelete
  6. beautiful blog! I really like how you write
    and what you give photos. wonderful!
    I have a question whether you will agree to follow for follow?
    I like to be in touch with inspirational blogs.
    Greetings from Poland!
    ayuna-chan.blogspot.com

    ReplyDelete

Da čujem vaše mišljenje. :)