Verujem da svako mesto koje posetimo i  svako iskustvo koje tu proživimo u velikoj meri utiče na ono što smo, odnosno na samu našu ličnost. Sasvim je prirodno da sam inspirisana upravo takvim događajem želela da prenesem utiske sa jednog putovanja.
Nakon čitave drame oko upisa fakulteta, neizmerno je prijalo skloniti se od gradske gužve i uživati okružen prirodom, baštom, kafom, knjigama. Ostati sam i uživati u samoći nipošto nije izjednačeno sa usamljenošću. Neka samoća prija, pomaže da se iskristališu misli i regulišu emocije. Moje emocije su divljale od početka ove godine, pa mogu reći da divljaju čak i sad... Ali ima tih momenata, zatišja, kada ništa sem datog trenutka u sadašnjosti nije bitno.
Naša priča je počela na jednom sasvim posebnom mestu, četrdesetak kilometara udaljenom od Novog Sada, zvanom Bečej. 


Dani su proticali istovremeno brzo i sporo, ujednačeno i haotično. Stranica za stranicom knjige, zvuk okretanja strana i miris kojim knjiga odiše... jedan od omiljenih osećaja. Opsesivno čitam ,,Hiljadu čudesnih sunaca'' jer ne mogu da dočekam kako će se odvijati sudbina Marija i Lejle. Kratak utisak o toj knjizi sam napisala ispod ove slike




Miris i ukus pravih, domaćih, neprskanih kajsija i dalje lako mogu da osetim u ustima. Šta može lepše da upotpuni letnje dane i doživljaj uz knjigu nego sočna voćka?

Kada ne čitam, onda spremam kafu, ili se oblačim i šminkam da odemo u grad. Mnooogo fotkanja, smejanja, dobrih i loših slika (mada uglavnom dobrih!!!), ispijanja sveže ceđenih sokova i uživanje u letu koje nije suviše naporno, sparno i toplo. Baš onakvo kakvo treba da bude.




Kada malo bolje razmislim, ne pamtim dane da sam bolje, lepše i udobnije spavala nego tih noći. Temperatura je dosta niža i prijatnija nego u Beogradu, noću je prilično sveže. Prozor ostavljamo otvoren svake noći i nakon što sam se navikla na ,,noćne zvuke'' kuće i okoline, mirno i potpuno neopterećeno spavam. Čak znam da je bilo noći kada sam spavala i po 12, 13 sati. I to ne zato što legnem previše kasno ili se izmorim. Već zato što mi vazduh i atmosfera prijaju. Telo mi samo poručuje da mu je odmor bio preko potreban.


Gledajući slike vraćam film u glavi i doslovno mogu da osetim miris svežih, domaćih kajsija. Taj miris kao da me omamljuje, uživam u njemu i ne mogu da prestanem da udišem. Zatim se vraćam u realnost i svest, vreme i razum nastavljaju dalje da teku.

Kako je vreme odmicalo, sve smo bolje upoznavale grad, shvatile šta nam je više odgovaralo i prijalo, gde su dobri kolači, a gde izaći na klopu. Kad kažem mi, mislim na Anđelu (sa bloga Veverica Books).







Klasična Vojvodina, pomislićete. I jeste, ali u onom najpozitivnijem mogućem smislu. Karakterističan izgled ulica, kuća, izgradnje, trgova i rasporeda po gradu koji je tako vojvođanski, a tako neodoljiv. 


Anđela i ja smo, istini za volju, najveći deo vremena provodile napolju, u dvorištu, čitajući knjige. Ne postoji lepši osećaj na ovom svetu nego osećati potpuni mir dok sediš u prirodi, udišeš svež vazduh, piješ kafu i vrtiš stranice knjige. Pored ,,Hiljadu čudesnih sunaca'', čitala sam i Murakamijevu knjigu ,,Kafka na obali mora''. Razmišljala sam i rekla bih da ta knjiga zaslužuje poseban post gde ću izneti svoje mišljenje o njoj.
Uvek ću voleti naš mali čitalački klub i kutak koji smo obrazovale tamo, u Bečeju. Čekaće nas da mu se opet vratimo, znam to.

Zamak Fantast

Ostala mi je urezana u sećanje činjenica da sam se pred izlet u zamak Dunđerski negde u vrtiću ili na početku osnovne škole razbolela, i nisam posetila taj dvorac i kompleks kome sam se toliko radovala. Manje-više nisam ni razmišljala o tome da ću se jednog dana vratiti i posetiti ono za šta sam bila ,,uskraćena'' kao mala.
Prvi utisci kada je imanje Dunđerskih u pitanju jeste da je ogromno i velelepno prostranstvo, sa različitim sadržajima. Konjušnica, zamak, vrh kule na koji je moguće popeti se, mali zoo vrt, jezero (koje nisam sigurna ni da sam videla).
Istina je da bih volela da se više ulaže u očuvanje ovog istorijskog spomenika na prošla vremena, jer mesto ima veliki, ali nažalost neiskorišćen potencijal. Tačno, danas je moguće prespavati u dvorcu Fantast, ali su prostorije i saloni u kojima je boravila ova porodica poprilično opusteli, sa jako malo sitnica koje bi oplemenile prostor. Kad kažem sitnica, mislim na predmete koji su ostali iza porodice, a koje bi bilo interesantno videti, sem sofe i stolova. Ipak, iznenadila me je činjenica da sam u okviru zamka popila jednu od najlepših kafa ikada. Verovatno će ostati tajna koja je to tačno kafa u pitanju, ali znam da će mi i to biti jedno od zabavnijih sećanja vezanih za taj dan.






Veliko zahvaljivanje fotografu, sagovorniku, drugu, jednoj posebnoj osobici mog života - Aranđelu. Zaprat jedan bacite njoj @veverica_books!







Verovatno najslađi deo sam ostavila za kraj, a to je jer samo najjači opstaju. Zato ću vas sada počastiti blagodetima i mudrostima kojima sam ovladala za vreme svog boravka u Bečeju, Vojvodini.

3 STVARI KOJE SAM NAUČILA O VOJVODINI 


1. Nemoj naglas da kažeš da ne gotiviš Đorđa Balaševića.

 Ne valja ti to, ne diraj njega, svi ga gotive, on oslikava i predstavlja jedan ceo narod severne Srbije. Znači, ostavi se drvlja i kamenja što se tiče Đoksija.

2. Množina od BICIKL je BICIKLOVI

Ne raspravljaj se oko toga. Možda se kod tebe kaže ,,bicikli'' ili ,,bicikle'', ali ući ćeš u vrtlog srpskog pravopisa i gramatike, a to je rupa bez dna, tako da bolje ne zalazi u te vode. Ovo je jedna od onih činjenica koje valja prihvatiti zdravo za gotovo.

3. Ne narušavaj njihov mir, neće ni oni tvoj.

Jedna vrlo zlatna činjenica i misao koju sam tamo usvojila. Ono što sam primetila je da ljudi govore vrlo smireno, čak poprilično tiho, kada uporedimo sa nama napadnim Beograđanima. Zapravo, ova karakteristika mi je jako prijala. Još jedna činjenica koja je doprinela potpunom vojvođanskom užitku.


Ono što još ide u korist tome koliko sam uživala tamo jeste to da je ,,predviđeni'' rok za ostajanje bio 7 dana, mada smo ga produžili za još koji dan jer - što da ne?
Svima nam želim barem jednom godišnje ovakav detoks od sveta, gužve, haosa, vrućine i nenormalnog letnjeg Beograda.

Živela Vojvodina, odmori, raspust i uživancija!
Cheers! *nemam čime da nazdravim*

***********************************************************


♡ Nađite me: 
instagram @blog.girly.world 
(moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com
facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07



Počinjem post uzbuđena jer je toliko informacija i zanimljivosti koje želim da podelim, da ne znam o kojoj bih pre pisala! Uz to, ovo je MyLife post pod brojem 7 što je moj omiljeni broj. Pričaćemo o kraju srednje škole, prijemnom ispitu, omiljenim filmovima i serijama u poslednje vreme, o nekoliko zabavnih događaja kojima sam prisustvovala u skorije vreme... Sve u svemu - jedna mešavina svega i svačega. Mog života?! 

Uglavnom, proteklih par nedelja prošlo je u znaku priprema za prijemni, učenja i nezaobilaznog nerviranja. Između toga, pokoji momenat uživanja i bežanja od tih misli. Ah, da i matura. Mada, o njoj sam vam pisala  ovde.
Obožavam da se mazim. Ne znam da li to znate. A poklopila sam se kao jing i jang sa drugaricom koja obožava da mazi nekog. Ona u tome vidi umetnost, ozbiljno vam kažem. Kada krene sa češkanjem, kao da joj život zavisi od toga, koliko to dobro i umirujuće radi. A ja uvek volim da spomenem da maženje izaziva hormon sreće, endorfin. Daaajte mi mnogo endorfina u ovom životu, moliću.


Kao što sam rekla, mnooogo učenja. Na najrazličitijim lokacijama. Volim da učim i u kafiću, ali kod kuće je najudobnije i najproduktivnije. Pogotovo kad sam sama.


Došla sam na ideju da napravim kolaž od učenja. Rekla sam drugarima: ,,Slikajte mi kako učite. Objasniću vam posle zašto!'', i oni su me poslušali, te je tako nastala ova fotka.



Vikend pre mature sam koristila i za sunčanje. Brzo dobijem boju, sunce me brzo uhvati, pa sam to i želela da iskoristim.


Kraj srednje škole


Jedno jako važno poglavlje u mom životu se završilo. Moram da priznam da mi je bilo jako teško da prebolim ovaj kraj i sebi objasnim da ću nositi lepe uspomene iz perioda srednje škole, da ću uvek imati ljude na koje mogu da se oslonim, da u profesorima koji su mi predavali više ne gledam samo profesore iz srednje, već i prijatelje. Uticaj koji su neki od njih na mene ostavili će biti za ceo život, sigurna sam. Čovek i jeste sazdan od događaja koji mu se dese, ljudi sa kojima provodi vreme, odluka koje donosi, načina na koji provodi vreme...
Meni je drago što je moj izbor bila gimnazija. Pružila mi je sem znanja, prijatelje i njihov uticaj koji su imali na mene. Inspirisali me da budem bolji čovek, da se trudim da pronalazim razna zanimljiva dešavanja u našem gradu, volontiranja, konferencije i slično. Razmene mišljenja o aktuelnim filmovima, serijama i muzici su takođe nešto što me je oblikovalo u osobu kakva jesam.
Hvala ti, srednja školo!
Sada idemo dalje.



Preživljeni maturski ispiti



Još jedna stavka koja je uspešno prošla je polaganje maturskih ispita. Imali smo da pišemo sastav iz srpskog, prevod iz engleskog, odbranu maturskog rada. Moj rad je bio iz istorije, na temu Srpske heroine kroz istoriju. Sve ovo nije predstavljalo preveliki stres, jer znamo da svako to položi i prođe. Više je predstavljalo obavezu, u momentima kada nas je sve kolektivno hvatala panika zbog predstojećeg prijemnog.
Kafe u omiljenom kafiću pored škole su obeležile i ovaj kraj. Kad bolje razmislim, razna bitnija dešavanja sam proslavljala sa drugaricama u našem kafiću. Kraj školske godine, kraj maturskih ispita, rođendane, kraj polugodišta... Pred zimski, prolećni, letnji raspust...
Mada, kome treba izgovor za skupljanje i trućkanje u kafiću?!
Nama sigurno ne! :D

Prava ja pred maturu



Šta da vam kažem?! U momentima pred maturu je bilo ključno da se u letu ukrade neka hrana. Tu je uvek spremni paparazzo da ovekoveči te momente. :D

Promocija knjige poezije ,,Povremena poput vikend-naselja'', Maše Seničić



Oduševila sam se ovim događajem, ambijentom i baštom u kome se dogodio, kao i samom autorkom. Naime, sasvim slučajno sam na Fejsbuku naišla na objavu o predstojećoj promociji pesama ove mlade autorke. Već sam negde ranije čula njeno ime, pa sam se zainteresovala. Kada sam istražila gde se održava, bila sam rešena da odem. Pošto nikog nisam mogla da pronađem ko je bio slobodan tog popodneva, otišla sam sama.
Bio je vreo junski dan. Međutim, u bašti doma porodice Pavlović je pirkao vetar i pod hladom jednog oraha smo slušali poeziju, razgovore o njoj i nekoliko reči izdavača knjige.
Pamtiću taj dan kao jedan od lepših tog juna 2019.







Tetovaža


Još jedna novina u mom životu je tetovaža. O njoj sam vam takođe pisala u jednom od postova, klik  ovde.

Kulinarske egzibicije



Sestra nam je jednog popodneva spremila preukusan ručak. Testeninu sa sosom i škampima. Ne pamtim da sam nešto slađe pojela od toga. I svo to nerviranje oko čišćenja škampa/kozica, pa slatko žvakanje i uživanje u svakom zalogaju... Tamara, ako čitaš ovo, da znaš da moraš uskoro ovo ponovo da praviš!

KC Grad - Yard sale



Yard sale je bila prilika da uživo vidim dosta online izlagača koji preko instagrama prodaju vintage i second-hand garderobu. Bila sam oduševljena, pre svega, celom zamisli. Jedva sam čekala da svaki štender pogledam, zavirim u svaki kutak, i pronađem neki komad koji je samo mene čekao. I zaista jesam. Jednu belu košulju sa karnerima/čipkom kod okovratnika, kao i crnu providnu letnju haljinu sa cvetnim detaljima. Nju volim da zovem ,,japanska udovica''. Očekujte neke kul fotke u njoj uskoro.


Najbolji sladoled u gradu - Poslastičarnica




Obožavam da otkrića lepih mesta delim sa drugim ljudima. Odvela sam Anđelu (sa bloga Veverica Books) na najbolji sladoled u gradu. Uživale smo u beogradskom kutku, zamišljajući da smo u nekom italijanskom predgrađu.

Minđuše osvojene u giveaway-ju


Čini mi se da nekad imam više sreće nego pameti. Generalno me izgleda baš hoće to da dobijam razne stvari na darivanjima i nagradnim igrama, a ja se svaki put obradujem kao dete! Ovog puta sam dobila minđuše koje vidite na donjoj slici. Kada smislim neku zabavnu kombinaciju i njih ubacim u nju, budite sigurni da ćete to videti.



Serije, muzika & filmovi



Bila sam potpuno opsednuta serijom Killing Eve. Da vam ne bih mnogo spojlovala, ukratko je priča o negativcu, Vilanel, i Evi (iliti Iv), čiji glavni zadatak i opsesija postaje da pronađe upravo našu anti-heroinu. Međutim, zbog Vilanelinog čudnog ponašanja i njihove međusobne opsesije, ova serija vas tera na zavisnost.



Još dve serije u kojima sam uživala u proteklom periodu su My brilliant friend When they see us.
Prva je rađena po istoimenoj knjizi (tetralogiji) Elene Ferante, za koju ste, verujem, svi čuli. Prva sezona je rađena po prvoj knjizi. Sve je tako divno preneseno, mada svakako preporučujem pre svega pročitati knjigu, pa tek onda seriju. Pravo razumevanje Lilinog i Leninog odnosa možete razumeti tek kroz čitanje knjige. Glumci, scenografija, čitava atmosfera Napulja iz 1960-ih je verno prenesena. Osećaj koji sam imala dok sam čitala knjigu, imala sam i prilikom gledanja serije. Posebno mi je draga epizoda u kojoj Lenu provodi leto na moru. Toliko hedonizma za oči, toliko predivnoće. Osećala sam se kao da sam tamo.

When they see us - počela sam da je gledam po preporuci Plezir magazina. Zainteresovao me je opis. Naime, rađena je po istinitom događaju kada je 5 dečaka iz Harlema (crnačkog kvarta u Njujorku) optuženo za brutalno prebijanje i silovanje žene u Central parku. Mini-serija od 4 epizode prikazuje patnju tih dečaka, njihovih roditelja, majki, sestara. Pokazuje koliko je lako uništiti i obeležiti nečiji život, samo zbog potrebe ,,rešavanja slučaja''. Koliko daleko su ljudi spremni da idu u lažima? Da li na kraju svega toga i sami sebi poveruju?


Uživala sam u filmu Oasis: Supersonic. Ovo je dokumentarni film o bendu Oejzis, koji inače mnogo volim. Zanimalo me šta će biti ispričano o njihovom odnosu, braće Liamu i Noelu Gallagher-u. Jako je zabavno zaviriti iza kulisa jednog tako poznatog, kultnog benda. Čula sam nekoliko njihovih pesama koje ranije nisam, što me još više nagnalo da pretražujem njihovu muziku i rad. Sve što mogu da kažem kao utisak o filmu je da su bili pravi umetnici. Ali i ljudi, pre svega. A ljudi se svađaju, ne razumeju, mrze i vole u isto vreme. Tako su i njih dvojica. Verovatno glavni razlog njihovog raspada su upravo navedeni...

Random thoughts




Pošto je prošla čitava frka oko prijemnog, upisa i svega ostalog... Mogu konačno da uživam u životu i knjigama i letu onako kako sam duuugo čekala i želela. Pre svega, da se pohvalim i opet kažem: s ove strane vam piše studentkinja Fakulteta političkih nauka, smera međunarodnih odnosa. Da, uspela sam ono što sam želela!!! Upala na smer gde primaju 140 ljudi. Moj fakultet verovatno drži rekord po tome koliko malo studenata prima. I ja sam jedna od njih!!! Moja sreća i ponos ne mogu biti veći!!!



Knjige iznad su one koje sam dugo želela da pročitam, a sada konačno za to imam priliku.


Nadam se da ste uživali u ovom malom izveštaju o mom životu proteklih dana/nedelja. Pišite mi, šta ste vi radili, šta vas je očaralo, ili razočaralo? Šta ste gledali i slušali?

♡ Nađite me: 

instagram @blog.girly.world 
(moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com
facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07