Showing posts with label moda. Show all posts
Showing posts with label moda. Show all posts


Glasila je jedna od rečenica koju sam postavila sama sebi ali i vama na instagramu. U poslednje vreme se sve više interesujem za probleme sa kojima se naša planeta i društvo suočavaju i sve više uočavam koliko je važno pridati značaja tim problemima u vidu pisanja o njima, razgovora, upoznavanja okoline sa glavnim tačkama određenih problema itd...
Prva od tema sa kojom želim da vas bliže upoznam tiče se upravo mode.
Moda postoji u našim životima, hteli mi to ili ne. Garderoba koju nosimo je poput naše druge kože. Da li smo dovoljno pažljivi sa time šta oblačimo na sebe? I da li uopšte znamo koliko dugačak i težak put treba da prođe jedan slabo plaćen radnik da bismo mi kupili majicu za 600 dinara? Ili koliko se zemljišta i vode zagadi zbog iste te majice?

Ove i još mnoge podatke upravo od stručnjaka možete da čujete u filmu The true cost. Baš vam od srca preporučujem da odvojite sat i dvadeset minuta i upoznate se sa ljudskom stranom modne industrije, na koju garantujem da nećete ostati ravnodušni, ako u sebi imate barem tračak empatije.

Pojam održive mode se vezuje za pametan način proizvodnje modnih produkata, ali i njihovu organsku proizvodnju pomoću koje isti ti proizvodi mogu da se recikliraju. Takođe je poznata i tzv Fair Trade mogućnost izrade, gde se akcenat stavlja na dugoročnost nošenja određenog komada i fer uslove pod kojima je on stvoren. Fast fashion je fenomen savremenog društva, a on u suštini predstavlja način da velike svetske modne kuće dođu do što veće zarade, prodavajući što više jeftinije garderobe. (Zara, H&M, Forever 21...)
Možemo da zapadnemo u začarani krug gde nećemo dovoljno ceniti tu haljinu kupljenu za 1200 dinara, jer je toliko jeftina da bi bilo skroz okej i baciti je. Ne bi bilo okej. Moraju se uzeti u obzir svi faktori koji su doprineli da ta haljina stigne do tebe. A to su bukvalno suze, krv i znoj radnika iz Indije koji nemaju drugi izbor nego da za sramno mali novac prave upravo tu odeću za nas.
Kada sam počela da se zanimam za termin održive mode, primetila sam da je interesovanje za nju naglo skočilo 2013. godine (24. aprila), kada se u jednoj fabrici (Rana Plaza) u Bangladešu kada se zgrada urušila i tom prilikom ubila preko 1000 radnika, i povredila još 2500. Radnici u ovoj fabrici su upozoravali svoje nadležne na pukotine koje su se pojavile, ali niko to nije shvatio ozbiljno, kao ni jednu drugu njihovu žalbu. Pritom, uslovi i novac za koji ovi ljudi rade predstavlja kršenje kako radnih, tako i osnovnih ljudskih prava, pogotovo onog dela oko plate za dostojanstven život.
Razlog zbog kog se veliki broj modnih kompanija odlučuje da svoju garderobu šije u ,,zemljama trećeg sveta’’ je što ih upravo ta proizvodnja odeće košta jako malo – znači kao i obično, sve se vrti oko profita i dobiti. Niko ne spominje majke koje ostavljaju decu na selima jer nema ko da ih čuva tamo gde one rade, ili ih vode sa sobom u fabrike, a neretki su i slučajevi kada se maloletna deca zapošljavaju.



Kada je reč o modnoj industriji, važan je podatak da ona spada među prvih 5 najvećih zagađivača na planeti. Prisetimo se činjenice da je potrebno 2700 litara vode za proizvodnju samo jedne pamučne majice, a 7000 litara za par farmerki.
Zbog ogromne potražnje odeće, stvoren je genetski modifikovan (GMO) pamuk, koji nije zdrav ni za one koji ga obrađuju, ali ni za one koji ga nose. Brojna sela u Indiji, koja su najveće plantaže GMO pamuka beleže veliki broj slučajeva raznih kožnih bolesti, oboljevanja od raka...
Ono što su realni zahtevi tih radnika jeste povećanje plate u dostojanstvenom nivou, toliko da se ispoštuje zakonski minimum plate u određenoj zemlji (koji u suštini ne bi trebalo da bude ispod 160 evra).

Greenwashing je takođe jedan od termina koji bi trebalo da razumemo. To bukvalno znači da određene velike firme koriste neke kampanje (kao npr H&M) kako bi ,,oprali’’ sa svog imena tvrdnje kako nisu transparentni brend. Uzmimo za primer H&M brend. Oni imaju jednom godišnje kolekciju H&M Concious, koja predstavlja samo 0.1% njihovog asortimana i kolekcija koje izbace za godinu dana. Tajna je u tome što izreklamiraju Concious kolekciju do te mere da kupci pomisle kako se oni zaista brinu za etičko poslovanje i održivost mode. Naravno, treba uzeti u obzir da se svaki napor u vidu poboljšanja vrednuje, ali takođe i imati na umu da nije sve onako kao što nam serviraju.


Zbog ovakvih alarmantnih podataka je važno da drugačije gledamo na modu i garderobu generalno. Kroz nekoliko vrlo logičnih pitanja je moguće pomoći i sebi, ali i drugima.
Da li ti je zaista potreban taj komad garderobe? Promisli da li imaš nešto slično, ili uz šta možeš da nosiš.
Kada se kupuje, treba birati neku alternativu: kao što je second-hand, jer je ušteda veća, a garderoba se na neki način reciklira. Ukoliko ste spremni za izdvajanje veće sume novca, tu su određeni (uglavnom mali) domaći brendovi koji su eco-friendly, odnosno znate da je u pitanju nešto što ide u korist održivoj modi.
A zašto je uopšte ODRŽIVA MODA toliko bitna? Bitna je jer je naša planeta mesto gde mi treba da živimo i za 50 godina, a iza nas i naša deca. Jedan od vidova zagađenja je upravo moda, a to sve potiče sa sociološke strane i ljudske potrebe za što većim profitom.
Kada kompanije uvide da je nama, kao potrošačima, važno šta i kako kupujemo, one će više usmeriti svoju energiju ka zadovoljenju potrošačkih potreba – što samim tim ukazuje na to da smo MI TI KOJI DIKTIRAJU MODU. Modni lanci ,,brze mode’’ proizvode ono što je traženo. Tako jednostavan, a tako gvozdeni zakon ekonomije. Ponuda i potražnja.

Šta mi možemo da uradimo?

Ne kažem da ne treba više nikad da kupuješ ništa od garderobe. Kažem samo da prvo razmisliš da li ti je to potrebno, da li možeš staru odeću da prepraviš, da li s nekim možeš da se zameniš? Kada na sve to daš negativan odgovor, tek na kraju ,,piramide’’ neka bude kupovina. A kad je već kupovina – pametniji izbor je svakako second hand.

Lektira za slušanje, gledanje, čitanje/istraživanje:
FASHION REVOLUTION SERBIA – ogranak ove organizacije postoji i u Srbiji. Istražite na internetu njihova načela i ideje, i javite mi da li se sa njima slažete.
THE TRUE COST – dokumentarac koji preporučujem kao filmsku lektiru kada je reč o ovoj temi. On je jedan od velikih pokretača i inspiracije za ovaj post.
PODKAST F.FM - Marija Radaković i Dunja Jovanović su modne novinarke koje imaju svake druge srede na RadioAparatu svoj podkast, vezan za održivu modu. Na MixCloud sajtu možete da nađete izbačene emitovane emisije, pa dok sređujete sobu ili perete sudove možete da slušate nešto korisno.

Ako vam je ova tema zanimljiva, javite se da još pričamo o njoj. Znate me na instagramu: @blog.girly.world
Mislim da je važno da se o ovakvim temama priča među našim vršnjacima, jer smo mi oni na kojima svet ostaje. Mi smo oni koji zapravo mogu da nešto promene. Ako svako učini bar malo – svako to malo će kada se skupi biti mnogo. Zato pričajte, delite dalje, informišite se. Planeta je naša da je čuvamo.  Zajedno smo u ovome.

♡ Nađite me: 
instagram @blog.girly.world 
(moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com


facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07
youtube: D & A channel