Početkom juna, na jedan vikend sam ,,pobegla'' u Čačak sa najboljom drugaricom. Ona je ranije tu živela, pa su se okolnosti poklopile i išle u našu korist tog vikenda.
Sve je počelo u petak, 8. juna. Toliko lud dan za mene... Škola, matura najboljoj drugarici Ceci (znam da čitaš ovo, ly guurl!), i kao šlag na torti - odlazak u Čačak, u 22h uveče.


Našle se Katja i ja (ili bolje da kažem našla me), otišle u stan, popile kafu i ubrzo krenule na DUK festival, koji je i bio glavni razlog našeg odlaska. Ali, kao što sam već rekla, razloga je bilo više... ☺
Prvo veče je nastupao Smoke Mardeljano i Bad Copy.

Inače, DUK festival predstavlja događaj posvećen takozvanoj ,,urbanoj'' kulturi, odnosno hip-hop i rep muzici, break dance-u (održavala su se takmičenja), uličnoj umetnosti odnosno grafitima i tako dalje... Po meni je ovo jedan odličan događaj koji uz taj underground  fazon promoviše i sam grad, jer Srbija nije Beograd.




Druge večeri su nastupali tehno di-džejevi, Marko Nastić i Lea Dobričić. Fenomenalno veče. Volim ovaj tip muzike i ovakve žurke jer se izđuskam i nauživam.
Trajanje: do 3, 4 ujutru.
(Imale smo dogodovštinu sa taksijem: Katja zvala, on došao, dok smo mi stigle do saobraćaja i ulice, čovek ode... i to nama ispred nosa :( )


Pored noćnog života koji smo vodile, tu je i dnevni... Preko dana bismo slušale muziku, šetale po gradu, čitale ili jele... I blejale sa njenim društvom iz rodnoga grada.
Upoznala sam neke nove kul ljude, neke sam već znala pa smo obnovili poznanstvo, i tako to... Bilo mnogo kul. :D


U nekim trenucima dosade (što je bilo preko dana, kad tek ustanem) - jer nema TV-a i neta; uzela bih da čitam nešto. Išlo je do te granice da sam krenula kao parazit da njuškam po stanu, ne bih li našla nešto što će utoliti moju čitalačku glad... I našla sam - NORVEŠKU ŠUMU. O njoj sam vam pisala u ovom postu.


Prisustvovala sam i kućnoj žurci koja je isto bila sjajna. ,,Zagrevanje'' za DUK. :D


Beograd i školske obaveze svakako nisu mogle da popuste bar ovaj vikend, pa smo tako morale da vežbamo matematiku... za pismeni... :(


,,Prošetala'' sam, za mene, neuobičajeni outfit, kojim sam zapravo bila oduševljena.

Nakon dve večeri festivala, treće smo provele na 18. rođendanu Katjinog druga iz škole. Iskreno govoreći, to je jedan od boljih rođendana na kojima sam bila. A pošto je 2018. godina u mome životu godina proslava 18. ROĐENDANA, znači da sam ih bila na doosta.
Eto... ☺


Ovu fotku ste videli na insta, a ako niste - to znači da me ne pratite i da to pod hitno mora da se menja!
Klik ovde!

Nađite me:
instagram @blog.girly.world (moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com

facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07


Inspirisana raznim uticajima (prijatelja, posta jedne devojke gde kaže da joj je omiljena rubrika u Hej! časopisu HelpMe itd...), odlučila sam da je pravo vreme započeti novu rubriku na blogu.
Jednom u nekoliko nedelja ću izdvojiti vreme i posavetovati/odgovoriti/dati svoje mišljenje na pitanje ili problem koji neko ima. Nisam školovani psiholog, već sam devojka od 18 godina, mada smatram da sam poprilično zrela osoba i merodavna da bar u nekoj meri pomogne i da savet onome kome je potreban.

Pitanja i probleme možete slobodno pisati anonimno, nije ni važno ko je autor. Važno je samo da se sporazumemo i komuniciramo, jer je uzajamna podrška važna. Čak i na internetu. Odnosno, na internetu posebno!

• ostavljam vam da me ,,zatrpate'' komentarima, pa se čitamo u narednom postu!
• dakle, sve oko čega biste voleli da popričate, imate nedoumicu oko nečega, muče vas ljubavni problemi, roditelji, drugarice, upis u srednju/fakultet... pišite mi baš bilo šta! Rado ću pomoći koliko mogu. ☺


Nađite me:
instagram @blog.girly.world (moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com

facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07





Odlučila sam da podelim utiske (ili bolje da kažem oduševljenje) ovom knjigom, i to tek tako, tu negde oko ponoći. Nemam nikakav plan kog se držim, niti određeno šta ću reći. Samo ću da pustim prste da klize po tastaturi, a misli da se množe i uobličavaju...

Prvo što mi pada napamet u vezi ,,Norveške šume'' i mog čitanja ove knjige jeste vremenski rok, koji iznosi 7 dana. Da, znam, nevažna činjenica za većinu ljudi, ali napomenula bih je. Čisto onako.

Haruki Murakami je japanski pisac, a Norveška šuma je njegovo najpoznatije delo. Proguglajte ako vas zanima biografija, nisam ja Vikipedija! Tu sam kao obični čitalac da podelim mišljenje. (Ups, pms i dalje šalje svoje hormone... Izvinjavam se.)
Čovek je dobar pisac zato što je njegovo pisanje toliko pitko, lagano za čitanje, ide kao neko toplo mleko... Koje mogu da pijem ceo dan, a da ne osetim vreme kako prolazi. Tako bih ga opisala.

Moja profesorka srpskog (i uz to najjača žena u školi), Tamara Krečković, kaže da je knjiga DOBRA ako se uz nju smejete, ako vas zabavlja. I nje sam se setila u trenucima kad bi me rečenice iz knjige zasmejale. A desi se i taj momenat kristalne suzice koja preti da se otkotrlja iz oka niz obraz... Znači - momenat emocija postignut!

Radnja se odvija u Tokiju, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina. Ovo je vrlo važno napomenuti, jer sam tokom čitanja imala utisak kao da se cela priča odvija ovog trenutka, negde u Japanu. Totalna savremenost i mogućnost dešavanja svega istog.

A šta se to dešava? Imamo lika u knjizi koji se zove Vatanab ili Vatanabe (valjda je tako, uvek je bio u vokativu kad se spominje u knjizi), koji je student. Pratimo njegov život. Koji nije uvek previše uzbudljiv; ali čak i u njegovim ,,dosadnim'' danima, nekako je zabavno. Studira... hm. Ne zna ni on šta studira. A svakako time nije ni nešto posebno oduševljen niti okupiran. Nešto oko grčke tragedije, štatijaznam. Pratimo odnos njega sa Naoko, to je jedna devojka... Ne mogu da objasnim odakle se znaju, a da ne spojlujem. Uglavnom, oni su zaljubljeni, ali ona ima ozbiljne psihičke probleme, pa je većinu vremena u nekoj čudnoj ustanovi gde ljudi imaju poseban način života kako bi ozdravili. Nije bolnica, ali nije ni klasično ,,prihvatilište''.
E, da. Tu je bitno i da se kaže da je to vreme revolucije i promene sveta.
Naš junak, Vatanab (o, Bože, kako mi je čudno tako da ga zovem), upoznao je na faksu drugu sjajnu devojku Midori. Ona je hrabra, radoznala, neobična devojka koju on sve više upoznaje i s kojom provodi sve više vremena...

Svaki lik je odlično razrađen, ima svoj prostor taman koliki mu je potreban, i uverljiv je. Baš svaki lik. Midorin umirući otac. Reiko, velika podrška Naoko u ,,bolnici''.

Šta mi još pada napamet jeste zapažanje i interesovanje o japanskoj kulturi i načinu života tokom čitanja. Takođe, dosta se spominje hrana, odlasci u restorane, neka (nama odavde) nesvakidašnja jela, koja su čak i kad su nezdrava opet... zdrava. Zato su Japanci vitalni i žive 200 godina. Da, daaaa... 

Sviđa mi se što je naš glavni junak u više navrata spomenuo Velikog Getsbija - kaže da ga oduševljava ta knjiga i da joj se često vraća. Čak je spomenuo da je bilo dana kada bi uzeo Velikog Getsbija, nasumično okrenuo bilo koji deo i pročitao. I kaže: ,,Nikad me nije razočarao''.

Prosto. Ova knjiga je jedna divnoća od knjige. Hvala, Murakami.
Pružiću šansu sebi da bolje upoznam ovu državu, možda još neke pisce, odgledam par vlogova sa neta... 

E da, imam i jednu muzičku preporuku gratis:
The Far East [Easy Listening, World, Asian, Chinese Japanese, Buddha, Chill Out Music]


Nađite me:
instagram @blog.girly.world (moj ,,lični'' --> @kompletan.andjeo)
mail: girly.world452@gmail.com
facebook: https://www.facebook.com/girlyworld07