U moru back to school postova, videa i generalno objava na internetu, neću da budem još jedna koja će vas podsećati na realnost. Letnji raspust je komadić našeg savršenstva i ušuškanosti u toku jedne školske godine, mislim da mu dugujemo, čak i kad mu se kraj bliži, da uživamo u svakom njegovom trenutku.

Zato vam nema druge nego da ove finalne dane svog uživanja (na letnjem raspustu 2017) dovedete do apsolutne perfekcije, a ne postoji bolji način za to nego ,,movie night'' odnosno filmsko veče. ☺


1. P L A N


Ključna stvar uspeha je planiranje! Bilo da se radi o izlascima, slobodnom vremenu, treninzima, radnoj nedelji... pa čak i filmskoj večeri - imati plan u glavi je jako bitno.
Ljudima umnogome pomažu sveščice kojih sada ima na sve strane, različitih boja, printova i crteža na sebi (planeri). Nabavite jedan koji će vas inspirisati i terati da piskarate po njemu čim ga ugledate.



Meni je poprilično bitno da planiram svoje vreme i život. Pronalazim neku čar i lepotu u tome, a istovremeno samu sebe iz budućnosti obaveštavam šta je mlađa ja radila u određenom periodu godine u prošlosti.
I tako, ključne reči mog plana filmske večeri su: film, grickalice, sok/limunada
Uvek imam problem da izaberem film kada se radi o više ljudi koji će gledati. Jedan je gledao taj film, drugi ne voli ovaj žanr, trećem se ne dopada izbor filma... Ispostavi se da najviše vremena ode samo na biranje glavnog dela večeri.

2. F I L M 




Svako ima neki svoj način gledanja filmova, u tehničkom smislu. Lično volim da pravim imdb watchliste i tamo stavljam svaki film na koji slučajno naiđem, neko mi ga preporuči, svidi mi se opis/trejler. Više volim da gledam filmove bez čitanja opisa i gledanja trejlera - samo na bum da pustim film i gledam. Ispostavi se da je mnogo interesantnije ući u priču sasvim neupućen, pa u toku filma povezivati radnju, likove, dešavanja.
Najčešće skidam filmove preko PirateBay sajta, jer volim da: bude u HD-u, ne koči, nema iskačućih reklama.

*Ako vas zanima neki post o filmovima koje sam u poslednje vreme gledala, moje mišljenje o njima i preporuke, pišite.*

3. H R A N A


Sve zavisi koliko vremena imate pre samog filma, ali ako ste se posvetili pripremanju svega, ne sumnjam da ćete zaobići ovako bitan detalj. Svaki naš događaj u životu je ispratila hrana, bilo da se radi o slavljima, rođendanima, venčanjima, pa čak i sahranama... Čitala sam u nekoj knjizi da zapravo ona čini jedan važan socijalni ritual.

Možete da isprobate novi recept sa interneta koji toliko dugo čeka da bude isproban! Kolačići, domaća pizza, topli sendviči, grickalice... Nije ni važno, bitno je da se vama sviđa to što ćete klopati uz film i da ćete uživati.



Koje su vaše neophodnosti kada je u pitanju filmsko veče? Da li su to dobro raspoloženje, prijatelji, piće, kokice?
Imate li preporuku filma koji vas je u poslednje vreme oduševio?
Kako kod vas izgleda jedno filmsko veče?


Čvrsto se držim rečenice da ti niko neće pomoći ukoliko ti sam sebi ne pomogneš. Stoga se trudim da što bolje organizujem svoje vreme i aktivnosti. Pratim aktuelna dešavanja i kako sam zakoračila u taj čudesan svet planiranja i aktuelnosti, tako mi se nove zanimacije samo nameću. Dajem primer, na Fejsbuku su prijatelji počeli da lude od događaja koje ja označavam sa ,,Zainteresovana sam''. Pokušavam da im objasnim da mi na taj način internet šalje povratne informacije i pronalazi automatski slična dešavanja koja bi mogla da me interesuju. Zahvaljujući tome sam otkrila brojne izložbe, mesta, ličnosti, dešavanja u mom gradu - Beogradu. Još jedna stvar koja mi je jako interesantna, a tiče se svega ovde navedenog je rubrika na Marsinom blogu: Belgrade Most Beautiful Places. Srce mi bude puno kad vidim da je još neko zainteresovan za slične stvari i otvorenog uma ka novim mestima. Obožavam da istražujem Beograd i oduševim se kad nekog pozovem da izađemo i kažem mu da ne znam gde ćemo tačno završiti ali da će sigurno ispasti nešto dobro, a on bez ikakvog pitanja samo kaže: ,,Može!''
Pretpostavljam da nisam jedina koja voli ,,jednostavne'' ljude, odnosno one sa kojima je lako dogovoriti se. E taj tip ljudi mi je omiljen! 

Artedu radionica




Za Artedu sam saznala zimus, kada mi je (nekim čudom) iskočila notifikacija kao događaj tokom zimskog raspusta. Znala sam da u tim terminima neću biti u Beogradu, te se nisam prijavljivala. 
Zamislite moju sreću kada sam pročitala da će slična stvar biti održana i na letnjem raspustu!
Za više informacija posetite ovaj link.


Poenta je bila da kroz različite primere pronađemo sami svoj stil koji nam se dopada i kroz koji možemo da izrazimo svoje mišljenje. Glavna reč mog završnog rada je: kontrast. Tu glavnu reč je trebalo predstaviti u vidu crteža na majici. Izabrala sam dve suprotne boje, crvenu i plavu. (Razmišljala sam i o crno-beloj kombinaciji, ali ne bi došlo do izražaja na već beloj majici).
Slike sa izložbe Artedu radionice (koja se otvara 26. avgusta u Kulturnom Centru Beograda - ako je neko zainteresovan, neka dođe! Ulaz je slobodan, naravno :) ) ću podeliti sa vama na nekoj od društvenih mreža (na Instagramu ili Fejsbuk stranici). Moj završni rad za izložbu je u procesu izrade, ali ne bih imala ništa protiv da posvetim jedan post tome - mom ,,umetničkom'' izrazu i samoj Artedu izložbi kao i radionici.

Cepora radionica ,,Premosti prepreke''



U okviru Međunarodnog dana mladih (12. avgust) nekoliko dana unazad, Kancelarija za mlade i razne druge organizacije su se potrudile da za školarce spreme zanimljiv program. Najviše me privukla radionica pod nazivom ,,Premosti prepreke'' i ,,Mladi za kulturu'' (kojoj, nažalost, nisam prisustvovala jer mi nije stigla nikakva povratna informacija niti poziv na samu radionicu - pa nisam znala da li da dođem ili ne...)


Bilo je jako interesantno i neobično. Kroz ,,čudnovate'' igrice smo upoznavali jedni druge, ali i sebe. Pisali smo na hameru globalne probleme, kako oni utiču na našu zemlju ali i na nas lično. Zatim smo ispisivali na papiriće svoje unutrašnje prepreke koje nas sprečavaju u nekim stvarima. Predavači (ili bolje da kažem: predavatorke? Šalim se, ta reč verovatno ne postoji) su nam objasnili da se to može promeniti i da smo samo i jedino mi odgovorni za to.
Imali smo i mini-predstave u vidu zaleđenih slika i kroz tri slike, gledaoci treba da shvate poentu. Bilo je tri teme: škola, porodica i vršnjaci.
(Moram da se pohvalim: naša grupa je bila izabrana kao najbolja, sa lako shvatljivom porukom koju naša zamrznuta lica šalju.)



Sleepover & makeup



Rekla bih da je nešto posebno kada prvi put dođete kod nekoga u kuću i ostanete da prespavate. U drugoj godini sam se zbližila sa ljudima s kojima se ranije nisam toliko družila, i to je prouzrokovalo jako dobre stvari! Pronašla sam zajednički jezik i slična interesovanja sa nekim osobama kojima ranije nisam pridavala toliko pažnje.
Bilo je prelepo kada sam jedno veče prespavala kod drugarice iz odeljenja. Šminkala me, nacrtala mi obrve (prvi put sam imala ovako lepe i profi urađene obrve - bila sam oduševljena!). Pričale smo, slušale muziku, pevale, ogovarale... Pravi sleepover samo bez gledanja filmova :-D



Predstava ,, Ljubav u doba kokaina''


Žao mi je što nemam lepšu fotografiju da prikažem ovo dešavanje. Predstava je bila interesantna, držala mi je pažnju sat vremena i poprilično sam se unela, a to obožavam. Ako je neko čitao knjigu, onda zna o čemu se radi. Naime, Nina i Marko su mladi ljudi koji su komplikovani - svako na svoj način. Nina se ludo zaljubljuje u Marka i pristaje na sve samo kako bi ostala s njim. Pa čak i na to da proba kokain. I tako, kako priča odmiče, njih dvoje sve dublje propadaju u ponor očaja, sve dok ih na kraju nije progutala potpuna tama.
Najupečatljivija rečenica: ,,Živog sam te oplakala, Marko!''
,,Da, Nina, a ko će tebe da oplače?''

-Pročitala sam knjigu pre par godina, nije mi se ni malo dopala. Mnogo poučnija i jezivija je ,,Mi deca sa stanice Zoo''. Rekla bih da je ,,Ljubav u doba kokaina'' razblaženija verzija prve knjige. I prebačena u Beograd, naravno.

* * *
,,Sumnjivo lice'' predstava sa Filmstreeta me pozitivno iznenadila! Prilagođena je današnjici, šaljiva ali i poučna istovremeno. Tera te da razmišljaš dok je gledaš, ali i nakon gledanja. Odlična!

Lutanja Beogradom



Nema mi ništa lepše od toga, a iznenađenje, kad se nađem na nekom mestu na kom... nisam očekivala da ću biti, je veliko! Još ako usput zakačim i bajkovit zalazak sunca - pun pogodak!





Poslastičarnica sa stavom


Otkriće leta - pravi italijanski sladoled, najdivnijeg ukusa koji ćete ikada probati u Beogradu. Italijanski su za nijansu bolji, ali uveravam vas da bolji u našem gradu ne postoji! Uverite se i sami - nalaze se na Zelenom Vencu, Maršala Birjuzova 7. (Nije sponzorisano, samo mi se mnoogo sviđa!)


Filmovi i serije


Postala sam opsednuta serijom Game of Thrones otkada sam se posvetila njenom gledanju. Prošle godine sam počela prvu sezonu, ali sam odustala. Ove godine sam stigla skoro do kraja (odnosno do 7. sezone). Nemam šta da kažem osim da joj pružite šansu ako već niste!
Nema ko nije bar čuo za tu seriju, a saznala sam da je to najgledaniji tv šou ikada snimljen. To je već samo po sebi dovoljan razlog da se odgleda, zar ne? :)


Takođe, u noćima (da, noćima jer sam ih gledala većinski između 1 i 3h ujutru) kada bih se ,,umorila'' od serije, gledala bih filmove. Na imdb-ju imam svoju listu odgledanih filmova, a neki od favorita su mi: Midnight in Paris, El cuerpo, Corpse bride, V for Vendetta.


Slobodno mogu da kažem da je otkriće leta 2017: otvoreni bioskop!
Toliko sam puta posetila da više ne znam ni broj!
Bioskop na otvorenom je poseban doživljaj svakog filma, a ima mnogo razloga zašto bi trebalo da ga posetite: niže cene nego regularni bioskop; bliskost sa filmom i glumcima, pa čak i posetiocima; dozvoljeno je uneti bilo šta od hrane i pića; pod vedrim je nebom!



Još po nešto...

  • Aplikacija: FilterApp - omogućava vam da preko svog telefona pratite dešavanja u Beogradu (odlična stvar!)
  • Album: Lust for life - Lana Del Rey; Divide - Ed Sheeran
  • Predstava: ,,Sumnjivo lice'' (Filmstreet)
  • Pesme: Fetish, Soy yo, Mi gente, Sign of the times, Galway girl


Preporučite mi nešto novo što je vas u poslednje vreme oduševilo! 
Uvek se radujem novim preporukama i tuđim iskustvima :)
Čitamo se!



Prvi jul
(diary section)


Mnogima nam je poznat izraz ,,groznica subotnje večeri''. Želim da doprinesem velikom, ooogromnom rečniku srpskog jezika i dodam novu reč: groznica subotnjeg dana. (To su manje-više tri reči, ali nećemo sada sitničariti!)
Moja groznica subotnjeg dana je počela već u 9h. Razbuđivanje, lagano uplovljavanje u vode novog dana. Razmišljanje o pakovanju, kupaćem kostimu, odevnoj kombinaciji. Sreća pa ne moram da se šminkam kad se negde spomene reč ,,bazen''! (Ne moram ja, realno, da se šminkam nikad ako to ne želim, ali volim.)
Prva stanica: bakina kuća. Ne treba mi mnogo do nje, nekih 30min prženja u gradskom prevozu. Bitno je da sam ponela knjigu, naočare za sunce, slušalice i vodu! Plan je bio porodično roštiljanje u vikendici. Po meni savršen način da se provede dan! Subota posebno, jer je najviše volim od svih dana. Čak i na raspustu, koji je za mene konačno počeo, obožavam subotu!
Ćaskanje sa tetkom i bakom, rashlađivanje posle napornog puta do nje :D. Uskoro stiže i tata, potrpavamo sve potrebne stvari u kola i krećemo.
Jedva sam čekala da dođemo da bih se što pre bućnula u bazen! Iskreno, više sam uživala dok sam bila sama u njemu, jer kad klinci dođu to je vriska, prskanje, potapanje i tako dalje... Zato sam u par navrata uspela da im se išunjam iz kandži i prigrabim par minuta mira i tišine u bazenu. Odrasli su bili zaduženi za ručak, odnosno roštiljanje. Kad bi mi dosadilo brčkanje, otišla bih na ležaljku, sunčala se i čitala.


Volim dane kada mogu da prigrlim sve sitnice i lepote života i divim im se. Zaista mislim da sreća jeste u malim stvarima, a zahvaljujući tome uvek ću imati čemu da se radujem!









Sećam se naše male izvidničke ekspedicije. Ja, kao najstarija sestra, morala sam da pazim da se ne ubodu na trnje, a da im opet bude zabavno. Klinci su bili poprilično srećni kad su se spustili trnovitim putem bez uboda (koji bi prošao kroz japanku)!

Tako da, rekla bih da je taj dan bio uspešan i da je ta subota bila baš, baš onako lepa i slatka. :)


Biću potpuno iskrena, ovo je dan kome smo se najviše radovali. Željno smo iščekivali jer nismo bili svesni šta ćemo sve videti, najvelelepnije i ekskluzivnije su nam zvučali Monako i Monte Karlo. Kasnije smo malo promenili mišljenje, ali više o tome u nastavku posta. Samo mislim da bih odmah na početku trebalo da naglasim da ću iskrenost ovde istaknuti kao vrlinu današnjeg posta!


Monako iz autobusa

Prva ja sam se najviše sredila i najduže smišljala kombinaciju upravo za ovaj dan - famozna Nedelja i ove tri još famoznije destinacije. Uvila sam lokne, isprobala najnoviju šminku kupljenu prethodnih dana u drugim gradovima, naparfemisala se, obukla i bila puna samopouzdanja.

Blago teleći pogled i osmeh, još na početku dana kad nisam znala šta me očekuje, ali sam bila uzbuđena :)

MONAKO

Monako je, kao što pretpostavljam da znate, druga najmanja država na svetu (posle Vatikana). Govori se francuskim jezikom pretežno, koji je službeni, ali i engleski, zbog turista. U Monaku se očuvao neki vid monarhije, pa tako imamo i princa od Monaka. Dom kraljevske porodice je velelepno zdanje u takozvanom centru tog ,,kraljevskog dela'' jer Monte Karlo je u Monaku, ali spada u malo urbaniji deo. Nestvarno je lepa okolina, arhitektura, boje, drveće, more. Sećam se kako je bio čudan osećaj ući u jedan tunel i odjednom se naći u Monaku, a ne u Italiji. Taj brzinski izlazak iz jedne, a ulazak u drugu državu bio je jako neobičan.


Iako važi za izuzetno ,,elitno'' mesto, Monako ipak ima da ponudi nešto u kulturnoj sferi, a to su Katedrala, Okeanografski muzej, Prinčeva palata.




Katedrala je poznata po tome što su u njoj sahranjivani raniji prinčevi Monaka i jedna jedina žena - Grejs Keli (izguglajte informacije o njoj, naći ćete sve i svašta).






Prinčeva palata - rezidencija Grimaldijevih, vladajuće dinastije. Izgrađena kao tvrđava još 1215. 
Čak i danas tu žive pripadnici vladajuće dinastije. Interesantna svakodnevna ,,predstava'': u pet do podne se odigrava smena počasne straže.


Nezaboravan prizor. Ne mogu rečima da opišem divan osećaj koji je u tim trenucima kolao mojim telom. Jednostavno, nešto neopisivo. Upravo još jedan razlog zašto volim da putujem.




Vrlo živa slika u glavi - društvo i ja, sedimo naslonjeni na (nešto nalik) ogradi: ručamo i gledamo. Mirišemo more, bacili bi se u njega kad bi mogli! 
A tek uspomene na sendvič od 7e, koji se vodi kao kebab, a ono kifla sa nekom ćuretinom. Uvek kad se setim toga i spomenem mami, ona kaže: ,,Jeste, 7 evra, ali to je Monako!''

Monte Karlo




Neformalno glavni grad Monaka. Jer službeno, on ne postoji. Došao je i on na red. Grad kazina, vrtoglavo skupih automobila, luksuznih hotela i ekskluzivnih radnji. Za onoga ko u ovome uživa, nema sumnje da će uživati u Monte Karlu.




Toliko nestvarnih prizora se u ovom gradu smenjivalo jedan za drugim, da više nisam mogla ni da ih pohvatam. Moje oči su čas gledale potlačenu gospodu koja otvara svojim ,,gospodarima'' vrata, nadajući se velikodušnoj napojnici. U drugom trenutku, oči mi se zaustavljaju na unutrašnjosti kazina, gde pokušavam da prozrem šta se to unutra dešava, kako funkcioniše i zašto ne puštaju tog čoveka koji je obučen...prosečno.
I tada čujem glas vodiča: ,,U ovom kazinu se samo ulaz plaća 50 evra, a ako želite nešto da zaigrate, onda i mnogo više.''
Interesantno, mislim. Kakvi su to ljudi koji imaju toliku abnormalnu sumu novca? Šta oni rade, čime se u životu bave? Kakve ih misli muče?


Ne znam, ali jedno znam: da je to jedan potpuno drugi svet. Vođena tom mišlju, zapitam se zbog čega je Novak Đoković odabrao da tamo živi. Normalan momak, sa normalnom pričom i porodicom. Ili bar tako deluje. Šta ja znam.
Kad smo već kod Đovaka, ovi šejkovi su kupljeni u njegovom restoranu. Osam evra za energetski napitak, dame i gospodo! Monte Karlo, šta da vam kažem...
Roze piće je tzv ,,Jelena's glow'', a zeleno ,,Novak's secret''. Neki interesantni bućkuriši. Ne baš najukusnija stvar koju sam ikad probala, ali je moj šejk svakako bio bolji. (Izvini, Katja!)


Nakon ,,shoppinga'' u Noletovom restoranu, otišle smo do Japanske bašte, koja je nestvarno lepa. Toliko neobičnih biljnih vrsta koje nikada do tada nisam videla. Divni prizori i mirisi koji se šire baštom, mešajući se jedan s drugim.






Sanremo



Konačno je došao na red. Sanremo je postao moja ljubav. Najslađe za kraj, kažu. Ovde se zaista ispostavilo da njime završavam seriju postova iz Italije. Znači, najslađi je!



Nisam mnogo očekivala od ovog grada, zapravo baš ništa nisam očekivala. I prosto sam se zaljubila kad sam došla tamo. Neću prežaliti što nije bilo više vremena da provedem u njemu. Bila sam toliko zanesena Sanremom, da sam ga izabrala za svoj referat iz engleskog i pričala o njemu uglavnom u superlativu. Kako bih lako mogla da se zamislim ovde, ujutru dok posmatram sunce kako izlazi i uveče, dok zalazi. Kako pišem čim mi naiđe inspiracija. Kako mirišem kafu i more istovremeno. Ja sam vam veliki hedonista.



Opisala bih ga kao umetnički gradić i to je verovatno jedan od razloga zbog koga mi se toliko dopao i zbog kog bih se mogla lako zamisliti u njemu. Cveće, šarenolikost zgrada, nasmejani ljudi.

Ipak, postoje stvari po kojima je Sanremo poznat: muzički festival (Festival di Sanremo), cveću (nosi još jedan naziv: ,,Grad cveća''), biciklističkoj trci Milano-Sanremo.
Čitam... važi za eksluzivnu destinaciju svetskog džet-seta. Ja nisam imala takav utisak, jer grad koji je ovako okarakterisan, očekuje se da bude ,,napucan''. (Iskreno, pre Monte Karlo odgovara ovakvom opisu, koji i nosi.)



Jedno je sigurno: ostaće mi urezane slike ovog zalaska i slankastog mirisa mora. Gotovo da sam mogla da osetim njegov ukus na jeziku.


Elena de Montenegro (Jelena Petrović Njegoš odn. Jelena Savojska) i Vitorio Emanuele III Savojski

Što se tiče kulturnog uzdizanja, posetili smo Rusku pravoslavnu crkvu u Sanremu, koja je u radovima. Skroz čudan i lep osećaj videti nešto ovako ,,naše'' u tuđini. Ali, Sanremo ne mogu više da nazovem ,,tuđinom'' jer je on nekako postao moj grad. Moj ljubavnik!

Umalo da zaboravim! Najzabavnije situacije su vezane baš za ovaj fantastičan grad: sedeći u kafiću, došao je konobar i dale smo mu novac, nešto smo se prepirale oko računa, jer iznos nije pisao brojevima već slovima (???). On nam je prišao i na srpskom rekao: ,,Da, da, devojke, u pravu ste: iznos je 14e''. Mi smo se u prvi mah ućutale, zatim međusobno razmenile poglede i prasnule u smeh. Nakratko smo popričale s njim, saznale da radi već nekoliko godina tu, da je takođe iz Beograda i da mu je lepo u Sanremu. I nama je bilo kada smo upoznale našeg čoveka u ,,tuđem'' gradu!
I tako... Pomislili biste da je tu kraj mojim avanturama, ali ne!



Idući niz ulicu, ugledala sam prelepu i verovatno jedinu radnju sa suvenirima. Odmah sam utrčala, jer sam prosto m-o-r-a-l-a da imam bar jedan magnet odatle. Kad sam ga izabrala, došla sam do kase i prebrojavala novac, jer sam u sići skupila četiri evra. Prebrojavala sam se sama sa sobom jedno pet puta, dok žena koja tu radi nije rekla: ,,Imaš dovoljno, ne brini''. Nasmejah se široko, pružih joj novac i izađoh srećna! Što zbog.. slučajnosti? Što zbog prelepog magneta i još divnijeg grada.



_________________________________________________________________________________


Da zaključim: Potrudiću se da sebi u budućnosti priuštim odmor u Sanremu, kako bih mogla opet da ga posetim, istražim i uživam u njemu.
Monako i Monte Karlo su predivni, ali samo to i ništa više. Previše je tu drugačiji svet, mentalitet, razmišljanje. Nenormalno bogatstvo je u pitanju, tolike sume mislim da običan čovek ne može ni da zamisli. Zato ja uvek kažem, ko ima mnoooogo para, taj ne može da bude normalan! (Pa šta, sopstveni blog je mesto gde mogu otvoreno da iskažem svoje mišljenje!)
Zadivili me jesu, opravdali očekivanja, ali u neku ruku i razočarali. Ne umem da kažem tačan razlog razočaranja, jednostavno kasnije kada sam prebirala utiske nije mi to bilo to. Nešto kao da im nedostaje.

Nadam se da ste uživali u čitavom ovom internet-obilasku Italije i makar na kratko se osetili kao da ste tamo. Ako je odgovor potvrdan, onda je moja zamisao uspela!
Postoji li neki favorit od predstavljenih gradova ili znamenitosti? (Moji su Bolonja, Đenova i Sanremo!)

Pišite!