Saslušajmo njihovu stranu priče...



Pre nego što počnemo da osuđujemo, zar nije pametnije da promenimo perspektivu i posmatramo iz nekog drugačijeg ugla? Sledeći put razmisli o ovome pre nego što prevrneš očima pri opasci svojih roditelja.

Želim da naučim i sebe i vas da ponekad valja sagledati stvari iz neke perspektive na koju inače nismo navikli.
Porodica uopšteno, a pogotovo roditelji su ličnosti koje umnogome utiču na nas i naš život. Opštepoznata stvar. Ugledamo se na njih; želimo da budemo kao oni. Dok odrastamo, mi smo poput plastelina u njihovim rukama koji treba da oblikuju. I rekla bih da je to njihov najteži životni zadatak. Da od svoje dece naprave ljude.

Palo mi je napamet da prvo pitam svoju majku nešto na šta sam odmah znala kako će odgovoriti. A onda se to proširilo na nekakvo istraživanje malo širih razmera. O čemu se radi?
Pitanje je glasilo: ,,Da li je bilo lakše ustajati / ne spavati noću (dok smo bili mali) ili izvesti nas na pravi put (sad kad smo malo porasli)? I kako znaš da si uspela?’’. Mama odgovori onako kako sam i mislila da hoće: ,,Bilo je teže ovo drugo. Kako znam da sam uspela? Jer jednostavno osećam to. A i vidim vaše ponašanje i razmišljanja. Ponosna sam na vas.’’

Želim da u jedno budete sigurni – čak i ako vam to ne iskazuju previše, vaši roditelji su itekako ponosni na vas! I znam da zvuči kao kliše, ali oni su nam jedini iskreni, pravi prijatelji. Ni jedan dobar roditelj nikada ne bi učinio ništa što bi u bilo kom smislu naškodilo detetu. Kažem ,,dobar roditelj’’ jer danas ima svakakvih, a ovde ne želim da se bavim onim bezdušnim ljudima o kojima čitamo u crnoj hronici. To nisu roditelji, to su samo osobe koje jednostavno, nažalost, imaju decu. I to nikada neću razumeti. Kakvi to sve danas ljudi imaju decu, koja nikom ništa nisu zgrešila... 
Ali da se vratim na temu.



Pretpostavljam da ću neke stvari mnogo bolje razumeti kada i sama budem imala decu, ali sada mi je rano da o tome razmišljam. Baš iz tog razloga često dolazi do nesuglasica. Ja smatram da ona previše brine, da umem i sama o sebi da se staram i da ću se sa te žurke vratiti živa i zdrava kao što sam otišla, čak i ako ona odspava u međuvremenu. Ne, mama, ne moraš da budeš budna sve vreme i čekaš me.

Eto, upravo iz ove situacije stvorila se ideja za postu. Želim da se potrudim da shvatim zbog čega ona toliko brine, a ne da samo prevrćem očima svaki put kad krene da me zapitkuje gde idem, s kim idem, kad i kako se vraćam.

Njihovo smo najvrednije blago koje će zauvek čuvati i biti deo njih. Čak i sa 30 godina, kad budemo imali svoje porodice – kroz razgovor će se provući ona dobro poznata rečenica: Pa i ja sam nečije dete.

Ne trebamo biti sebični. Misliti samo na sebe. Ne može da škodi ako se stavimo na njihovo mesto, promislimo njihovim glavama. Sve je povezano tankom niti, često nevidljivom, koju ne umemo ni da primetimo. A zapravo nam svi odgovori stoje pred nosom.

Samo razmislite na drugačiji način.


12 comments:

  1. That lil family photo is so sweeetttt <3

    ReplyDelete
  2. Divan, divan tekst! Obažavam svoje roditelje i prezahvalna sam im što su me izveli na pravi put i što su u svakom trenutku mog života, bio lak ili težak, bili uz mene. Da nije njih, milion puta bih posustala i odustala... Kako odrastam, sve više shvatam zbog čega brinu, ali mislim da će mi sve biti kristalno jasno tek kada i sama budem majka :) <3

    ReplyDelete
  3. Veoma koristan post.Roditelji su nesto najvrednije,i ipak,oni znaju najbolje :)

    Na mom blogu je objavljen GIVEAWAY ,pa ako zelis mozes ucestvovati :)

    ReplyDelete
  4. Tvoj tekst me malo dirnuo, iz opravdanih razloga... Nažalost, moja mama više nije među živima, ali si na divan način opisala taj jedinstven odnos. Svaka čast na ideji. :) ♥

    Aminique

    ReplyDelete
  5. super interesting post my friend :D

    I'm new GFC follower :D Hope you can follow me back :D

    NEW OUTFIT POST | REASONS WHY I LOVE BLOGGING!
    InstagramFacebook Official PageMiguel Gouveia / Blog Pieces Of Me :D

    ReplyDelete
  6. Interesting post and lovely family!
    Kisses, Paola.

    Expressyourself

    ReplyDelete
  7. Jako lijepo napisan post! Ponosna sam što imam roditelje kakve imam, i što me svakodnevno usmjeravaju. Ponekad mi idu na živce jer su nekada jako paranoični, ali shvaćam da sam ja njihova kćer i da se boje da mi se nešto dogodi. :) <33

    Fantastiko World

    ReplyDelete
  8. Odličan post! Trebamo više poštivati roditelje i biti zahvalni na svemu što su učinili za nas. :)

    Zapratila sam te, nadam se da ćeš uzvratiti. ♡
    Shoot for the stars

    ReplyDelete
  9. Divan tekst i baš me čitajući tera da i je razmislim par puta, ali ja se po neka bojim za sebe, a da i ne govorim koliko za moje malo dete. Stalno ga moje oči prate. Ne želim da niko pati za posledice kada si roditelj, e to je taj strah!

    ReplyDelete
  10. zaista divan text, iskreno retko kada se to zaista zaoitamo jer smo mozda u tom momentu fokusirani na druge misli..Jako lepo napisano!
    ovde mozes pogledati moj video, iskreno se nadam da ce ti se dopasti, pogotovo ako volis modu >>> https://www.youtube.com/watch?v=-pt3IKCX6JQ&feature=youtu.be

    ReplyDelete
  11. Kakav inspirativan tekst, svaka cast, uzivala sam ! <3

    NEW POST ON MY BLOG :
    http://katycolorfulfreak.blogspot.com/2017/11/kimono.html

    ReplyDelete

Da čujem vaše mišljenje. :)