Showing posts with label izlozba. Show all posts
Showing posts with label izlozba. Show all posts


Ovu postavku u Galeriji ULUS, u septembru ili oktobru 2017. godine posetila sam sasvim slučajno. I drago mi je što je splet okolnosti bio takav da me put odnese ka ovoj adresi.


Naime, šta se desilo: sa drugaricama sam savršeno isplanirala dan – da posetimo izložbu ,,Trenuci posmatranja'' Edgar Dega, a potom sednemo u kafić i ispričamo se. Kada smo stigle do Galerije SANU, imale smo šta da vidimo. Majstore koji razmeštaju izložbu, praveći od nje nešto sasvim drugo. To sasvim drugo bih rekla da je najpre bio džumbus, pa tek posle naredna postavka. Ništa, rekoše nam da su ranije sklonili izložbu jer su im tako tražili.



Pogledam malo oko sebe, onako polu-iznervirana, i ugledam odmah preko puta ovu postavku. I shvatim da dan nije skroz propao. Odnosno – da nije uopšte propao!
Nažalost, ne sećam se imena izložbe niti ko je za nju odgovoran, sve što znam je da mi se neopisivo dopala. Najverovatnije zbog svih ovih cvetnih, razigranih detalja, veselih boja koje te vraćaju u proleće, šarenolikosti i vedrine kojom je prostorija odisala.





Volim te trenutke spontanosti kada se desi nešto neplanirano, što opet ispadne divno. Posle ove izložbe, otišle smo u Kafeteriju, popile divnu kafu, vodile interesantan razgovor i jednostavno uživale u tim ,,ukradenim'' trenucima jednog četvrtka. Da, gotovo sam sigurna da je bio četvrtak.

Nekada život sprema mnogo interesantnije stvari za nas od onih koje smo sami za sebe odabrali.



Pre par nedelja, kada je Muzej savremene umetnosti otvorio svoja vrata posetiocima ponovo nakon deset godina, morala sam da ga posetim. Te nedelje znam da je mesto vrvelo od posetilaca, ulaz je bio slobodan. Moram da priznam da mi je bilo baš drago kada sam videla da se ljudi zapravo interesuju, na ovaj ili onaj način, za kulturu i umetnost.




Nemam baš nameru da vam predstavljam ova dela u vidu nekih suvoparnih informacija koje se tiču slika, više želim da vam predstavim koje su slike bile moji favoriti.



Poprilična gužva je trajala tokom sedmodnevnog otvaranja muzeja. A kako i ne bi bila, deset godina je držao svoja vrata zatvorenim!


Naredna slika nosi naziv ,,Čari rata''. To sam zapamtila zato što je ostavila dosta jak utisak na mene. Zagledala sam se u nju i stajala pet minuta, ne trepnuvši. I samo razmišljala o tim čarima rata, odnosno zlu koje rat predstavlja za ljudsku rasu. Kada bih dobila neki mikrofon i određeno 3 minuta da pričam, a da me ceo svet čuje, rekla bih samo: ,,Molim vas, ljudi, ne ratujte nikad više''.



Mogu li samo da napomenem koliko volim ovu (gornju) sliku?



Možemo li da se osvrnemo na divnu arhitekturu ove građevine? Istina, ovde se vidi samo maketa ali to je u suštini to. Da imam dron pa bih snimala/slikala iz daljine, ali do tad ćete samo u glavi zamisliti izgled i arhitekturu MSUB-a.



Ne mogu da vam opišem koliko su mi ove slike interesantne. Jednostavno postoje te neke ,,stvari'' – slike, dela – koje vas jednostavno teraju da ih gledate i proučavate svaki detalj i svaku sitnicu. Baš takve su ove slike.


Mislim da više imam lični razlog zbog kog mi se ova slika dopada, ali recimo da je to zbog čoveka u roze... džemperu? koji pokazuje tri prsta. To je naša interna šala sa ekskurzije. 
Takođe mi se kolorit mnogo sviđa i dosta detalja kojih ima na slici.


Tekstura i detalji sa ove ogromne slike su mi bili prezanimljivi, pa sam morala da ih fotkam izbliza!


U suštini, kao što vidite, ja sam vas ovde malo sprovela kroz Muzej savremene umetnosti. Nisam posebno stručna osoba da mogu da govorim o autorima i tačnom značenju dela. Kada je reč o umetnosti - ne trudim se da je razumem, već samo da razlučim da li mi se sviđa ili ne.
Kad mi se nešto sviđa, onda ću se potruditi da saznam nešto više o tome, proučim ga, zapamtim svaki njegov detalj.



Da li volite da posećujete muzeje?
Je l' vam se dopadaju eksponati koje sam izabrala da vam prikažem?
Imate li omiljeno umetničko delo?