#SvetionikZnanja: Otvaranje projekta - Zlatibor


S vremena na vreme, obuzme me neki čudesan osećaj motivacije i zainteresovanosti za kojekakve stvari. U takvim trenucima, uglavnom odem na internet i odatle su mi mogućnosti neograničene. Krenem od jedne internet stranice, pronađem još 10 sličnih i uvek nađem bar jednu zanimljivu stvar. Većinom tražim nešto vezano za mlade, aktivizam i sticanje novih iskustava. S ponosom mogu reći da sam samo i jedino ja zaslužna za, isprva, pronalaženje projekta ,,Svetska znanja za razvoj mladih'' (ili, u skraćenoj verziji, Svetionik znanja), a potom i samo prijavljivanje i najkasnije – prolazak na konkursu.



Shvatam ako vam veći deo nije jasan nakon pročitanog. Verujte mi da ni sama nisam bila baš načisto s tim za šta je tačno vezan ovaj projekat, ko su ljudi koji iza njega stoje, šta ćemo mi tamo raditi i tako dalje... Ali rekoh sebi: Danijela, ako si naišla na zanimljivu stvar – a ona obuhvata i tvoj grad (našla sam suuper projekat vezan za vršnjačku edukaciju – ali Beograd nije spadao u gradove iz kojih mladi mogu da se prijave), šta te tačno sprečava da se barem prijaviš?
Kada sam ušla u prijavni link, isprva sam mislila da će biti potrebno samo ono najosnovnije – ime, prezime, datum rođenja, grad. Kada sam malo bolje pogledala, videla sam da nije tako. U prijavi su bila pitanja poput naših interesovanja i vannastavnih aktivnosti, šta bi preporučili strancima da vide u našem gradu, kako bi motivisali ljude da više koriste kante za reciklažu, na koji način bi organizovali dan u kome bi ljudi različitih interesovanja i sklonosti mogli da se bar na jedan dan odvoje od sve popularnijih uređaja – telefona, računara, tableta... Zatim, jedno od meni omiljenih pitanja: Kako oživeti zapuštene/zatvorene bioskope u gradu?



Protekao je neki period od prijave do sledećeg javljanja. Ali jedna interesantna stvar je da sam pronašla tu ,,stvarčicu'' nekoliko dana nakon isteka roka. Zatim, otišla na fejsbuk i videla da je vreme za prijave ipak produženo (ali tek nakon slanja prijave, u kojoj sam se izvinjavala što sam prekoračila rok... čudna li sam)

Sećam se dana kad je moja mama posle dvonedelje prekookeanske, američke ,,avanture'' došla kući. To je bio opšti haos – na sve strane šminka, slatkiši, garderoba koju je donela. Razbacano po dnevnoj sobi, a pored toga gosti koji piju kafu, a uz kafu se u Srbiji, naravno i nešto prezalogaji, bilo da su grickalice ili šta drugo. I tako, opšti haos i zavrzlama u kući. U tom trenutku, stiže mi obaveštenje na telefonu – mejl. I od koga drugog nego od Svetionika znanja! Znala sam da su dobre vesti, čim su mi se javili nakon konkursa. Ne mogu da vam opišem sreću koja je kolala mojim venama tih nekoliko dana nakon toga. Hej, čoveče, pa ovo sam sama uradila! Provešću dva dana na Zlatiboru, slušati predavanja mladih, ambicioznih ljudi, upijati različita iskustva, upoznati nove ljude. Sve stvari koje volim i koje me zanimaju – na jednom mestu.



Znajući da idem na potpuno nepoznat teren, sa skroooz nepoznatim ljudima nije u meni budilo nikakav strah. Šta više, radovala sam se tome što krećem sasvim sama i što ću tamo ,,usput'' već nekog ,,pokupiti''.

Kretanje iz Beograda je bilo oko 7.30 časova u subotu, 26. avgusta. Na Zlatibor smo stigli oko 12h, dobili kartice od sobe i bili razvrstani. Bila sam u sobi sa dve devojke iz Subotice i jednom iz Beograda, koja je ujedno bila u mom timu.
Srednjoškolci iz 15 gradova Srbije su bili podeljeni u isto toliko timova. Jedan tim se sastojao od četiri srednjoškolca, mentora i koordinatora. Znači, u svakom trenutku tu je osoba kojoj se možemo obratiti za bilo kakvu vrstu pomoći.



Predavanja su počela već u 14h, a mali incident sa baš našom sobom je bio taj da smo čekale duže nego svi ostali jer nam soba nije bila sređena, očišćena kao ni spremna za izdavanje. Šta nam drugo preostaje, nego da čekamo. Došlo je do toga da smo imale vremena brzinski da se presvučemo, eventualno maalkice doteramo šminku i kosu i uputimo se ka velikoj sali.

Veliki deo dana je bio pažljivo i do detalja isplaniran, tako da su pauze od 15 minuta između svih dešavanja u toku dana bile jedini ,,predah''. Ali da vam kažem iskreno: meni je vreme brzo prolazilo jer sam se sjajno zabavljala. Bilo mi je interesantno da čujem mišljenja drugih, uspešnijih ljudi i izvlačim brojne pouke iz svega što imaju da kažu. Jedna od omiljenih mi je: ,,Prihvataj savet samo one osobe s kojom bi rado menjao mesto''.
Prvog dana smo slušali predavanje Alekse Živkovića – Potrčka iz Pirota. Dečko koji je odlučio da svoju mladost iskoristi u najbolje moguće svrhe i da pomaže ljudima koji su nemoćni. Njegov posao je da odgovara na pozive ljudi i bukvalno bude njihov potrčko, kao što mu samo ime i kaže. Nema stalnu platu, znači ljudi ga časte koliko ko želi. Dešava se da mu neko ne da ništa. Vozi se biciklom po gradu i određene stvari koje treba prevesti takođe vozi biciklom. Leti, na +40 ili zimi, na -20 – za njega to nije važno. On je na usluzi svojim sugrađanima i to je ono zbog čega mu se divim.





Poenta celog našeg zadatka je da osmislimo ozbiljan projekat koji će poboljšati život u gradu iz kojeg dolazimo, na određenu temu. Tema mog tima je sport. Znači, mi treba da smislimo nešto što bi usavršilo beogradski sport.
U toku boravka na Zlatiboru, imali smo vežbu od pola sata gde smo smišljali, u skraćenoj verziji, ono što ćemo kasnije izlagati.  Naš tim, Beograd 1, bio je prvi u izlaganju. Probile smo led i bile poprilično zadovoljne našim izlaganjem. Caka je da: imamo 2 minuta da predstavimo projekat – njegovu temu, odnosno PROBLEM i REŠENJE problema.
Bili smo u prilici da slušamo i predavanje vezano za javni nastup i retoriku, koje nam se najviše dopalo. Meni lično je i predavanje Danila Grbića u vezi FilterApp-a bilo baš interesantno. FilterApp je aplikacija koja obuhvata većinu kulturnih ustanova iz Beograda i pomaže vam da isplanirate svoj odlazak u neku od njih u određenom danu. Pronašla sam je mesec ili dva pre slušanja predavanja glavnog osnivača aplikacije i baš iz tog razloga me još više interesovalo da čujem put koji je ova ideja prošla kako bi stigla do realizacije. (Izguglajte za više informacija.)

Predstavljanje na brzaka osmišljenog projekta - u samo 2 minuta! Da li je moguće reći sve bitne stvari, problem i samo rešenje u dva minuta?

Bilo je i vremena za druženje u subotu uveče i šetnju po centru Zlatibora, tik kod jezera. Sutradan predavanja i radni deo nije dugo trajao tako da je i tu ostalo otprilike 2h pre polaska autobusa.
Sve ostale stvari koje su bili ,,propratni'' deo programa su meni ispunila sva očekivanja, čak i prevazišla! Smeštaj, odnosno apartman je bio fantastičan. Prelep, uredan, prostran i sa divnim pogledom. Hrana je takođe bila sjajna. (Bar za nas koji ne biramo previše, mama i tata nas ne drže pod staklenim zvonom i ne pitaju: ,,Joj, srce majkino, pa ti beše ne voliš grašak? Spremiće tebi mama nešto drugo.'' i ostale stvari; naravno, uvek ima dece sa kojom sedite za stolom i ona komentarišu sve i svašta vezano za hranu, te im se ne dopada, te ne jedu to i tako dalje... Ponekad mi dođe da se prebacim za drugi sto, ono pustite me na miru da završim obrok i da idem dalje. Šta znam, možda sam ja luda.)


Zatvaranje projekta i prezentacija naših razrađenih ideja biće na Avali, 4. i 5. novembra. Nakon toga ću vam napisati jedan izveštaj, sličan ovom, kao apdejt sledeće stvari koja se dešava. Dobra stvar vezana za to zatvaranje je što će biti razni ljudi prisutni tamo, neke kompanije i privatne firme koje mogu izabrati da li žele da finansiraju neki od projekata koje će mladi srednjoškolci plasirati. Takođe, izborom publike (koja je, u ovom slučaju, naša vršnjačka publika koja nas podržava) mogu da se osvoje dodatni poeni, samim tim i veće šanse za pravu realizaciju projekta i ideje.



Svaka čast onome koje pročitao post do kraja, znam da sam se raspisala poprilično ali mislim da ovakve teme treba da budu često čitane, pogotovo među mojim vršnjacima i da se što više angažuju oko bitnih stvari. Bitna stvar ne mora nužno da znači i velika – dovoljan je za početak mali pomak; umesto da baciš flašicu na ulicu, prošetaj još dva i po koraka i baci je u kantu. Eto, sasvim dovoljna promena i angažovanje – tebi znači malo, a zajednici & našoj planetici zemlji puno!

Do sledećeg čitanja,
Danijela

6 comments:

  1. Super post! jako mi se sviđa što si ovaj događaj podjelila s nama! Svaka čast na hrabrosti za prijavu i čini se da si se baš lijepo provela,odličan projekt! <3
    Novi post je na blogu: https://katysblogblogger.blogspot.hr/

    ReplyDelete
  2. Amazing post! <3
    I following you dear and hope you'll following me back ;)
    xoxo
    NATALIEFASHION97

    ReplyDelete
  3. Pa ti si sjajna! Pročitala sam post od početka do kraja, sa najvećim mogućim zadovoljstvom, i fascinirana sam time koliko si zainteresovana da vidiš i saznaš nešto novo, a osim toga se ne plašiš da u to nešto kreneš sama :) Samo tako nastavi :*

    ReplyDelete
  4. Veoma interesantan projekat, zaista moze biti koristan i edukativan! Odusevljena sam, nastavi da istrazujes i delis informacije, jer sam sigurna da se ovaj post mnogima dopao pa i meni!

    I follow you. Visit me, and follow back. Hope see you soon. Maleficent

    ReplyDelete
  5. Veoma zanimljiv post! Slike su fenomenalne... ljubac

    Pracenje za pracenje? <3

    https://style-ladies.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  6. Jako interesantan blog, svidja mi se. Odlican post.

    Pracenje za pracenje? :)

    www.alexandarstanisavljevic.blogspot.rs

    ReplyDelete

Da čujem vaše mišljenje. :)